Krici iz geta

Izbor pesama

U novoj bosanskoj kafani

Pijemo peto pivo, sjedimo i šutimo.
Nemamo nikakvih ambicija da bismo razgovarali.
Više nas ne zanima fudbal,
ne interesuje nas ko izdaje novi album, 
politika u svijetu nas ne zanima...
Prema ženama nemamo afiniteta, 
odavno; 
o seksu nikada nismo ni pričali.
Pare nas ne dotiču (mi njih još manje).
Pozitivne energije smo se odrekli,
ponosimo se time (indirektno).
Jedni druge više ne zanimamo, i time se ponosimo (uglavnom).
Ni sami sebe više ne razumijemo; preponosni smo da bismo se i ponosili.
Svejedno nam je i za godine koje lete, 
da li je noć ili možda dan, četvrtak ili nedjelja,
i koji je, uopšte, datum...

A život?
E, njega zaboli za nas.

*

Teška industrija

Jata mitvih ptica lebde u toksičonom oblaku
iznad komunistički istrule termoelektrane,
koja je davno pala pod stečaj, 
dok mračne čeljusti kotlovnice štrajkuju glađu, 
uzalud žedne znoja ropskih košulja.

Hladnim i pustim jutrom
radnici i dalje ustaju rano
ugašenog pogleda, srca oteklog,
kao da ih na stolu čeka doručak 
uz svenuli korov potomstva.

Ovdje su teške smrti, druže, 
za sve crne fabričke ruke!

Ovdje, gdje je polje suviše široko,
ovdje, gdje se nebo grdno uzdiglo visoko,
umorno od nesanice.

*

Uspavanka Za Nerminu R.

Svojeglav,
kakav jesam,
uznemirio sam tvoju
nježnost.

Nestrpljiv,
u svemu što radim, 
ovoga puta ne dozvoljavam
nemiru da ovlada.

Zamišljam...
MrIjam te šlagom
od šampite,
i ližem ti prste
kao da zatvaram pismo.

I sklapam ti tijelo,
kraj sebe, 
poput kutijice za nakit.

Ljubim ti oko,
spavaj!

*

Metamorfoza

Kad si mi
Noktima probola
Kožu
Na leđima

Tvoje ruke su postale
Moja krila

*

One

Šta će mi moja poezija
Ne treba ni vama
Ionako poeziju vole samo
Oni koji je pišu ili oni
Koji pokušavaju da je pišu

Poezijo, ti slaviš riječ
A to je jedino što može
Preživjeti holokaust vremena

Jednog dana bićeš moja
Postapokaliptična
Traumatična 
Alternativna
Pseudomodernistička
Zabačena
Ispovijest prošlog vremena

Pa ću te ja čitati
Nesretnice
Nesuđena pratiljo

Ljubavi

*

Lagane note bečke filharmonije (Na lijepom plavom Dunavu)

Sjećam se Beča još samo u odsjajima nemirnog sna
Možda se neke stvari nisu ni zbile
Možda su sjećanja samo lažna nadanja
A mi se nikada nismo ni sreli
Jer prošlost je nejasna refleksija budućnosti

I sve što se dogodilo možda se desi ponovo
Po prvi put

A umjesto valcera na obali Dunava
Masturbir'o sam u snovima

*

Epitaf za grad

Sarajevo je pupak Europe
Zašiven iznutra
Bodljikavom
Žicom

*

Ideja

Taj mali crv inspiracije
Rodi se u glavi
Ogrne mislima i rije

Sve postaje vrelo
Preovladava jarka crvena
Usijanje

Prije vrhunca
Prije treptaja oka
Već počinje hlađenje

Kao olovo
Kao čelik
Kao...
Krv

*