Description
Postoje dvije staze kojima se čitalac može spustiti u samu utrobu Mršićeve knjige poezije Predsnovlje. Prva staza vodi preko upoznavanja sa bićem pjesnika, preko susreta sa njegovom senzitivnošću i čulnošću, sa njegovim iskustvima i slutnjama, a njome se stiže do skoro apsolutnog razumijevanja ove zbirke. Ali samo jednog. Koje je nesumnjivo tačno i koje objašnjava zašto je to poezija za one koji čitaju odvažno i sa iskonskom nevinošću, bez prethodnih očekivanja, ali to je i dalje samo jedno razumijevanje. Postoji, međutim, i druga staza. Da bi se išlo njome, nije potrebno znati išta o pjesniku. Štaviše, nužno je ne znati ništa o njemu i prepustiti se samome djelu, tako da, dok se čita, u svemiru postoje samo čitalac i čitano. Ta staza završava u perivoju u kom cvjeta nebrojeno mnogo razumijevanja ove knjige, od kojih je svako tačno, ali na način koji ne isključuje tačnost drugih razumijevanja. Sa svakim novim čitanjem, čitalac je u sebe unio novu knjigu, pa i više od toga. Unio je vlastiti, u početku nesvjesni, dijalog sa samim sobom, jer Mršićevo je Predsnovlje, između ostalog, i knjiga o preispitivanju ontološkog, metafizičkog i transcedentnog aspekta vlastitog bića. U tu svrhu pjesnik iz vlastite utrobe vadi i u svoje pjesme šalje mnoge sebe da bi se tamo suočavali, ne radi suđenja, već radi upoznavanja. Mršić čitaocu ne nudi metodu i tehniku preispitivanja, iskustvo preispitivanja suviše je intimno da bi bilo tranzitivno. Umjesto toga, otkriva mu tajnu da se u potragu za odgovorima na najvažnija pitanja ne ide u svijet, već u sebe. Da li će tragač odgovore i naći, potpuno je irelevanto, čak i ako ih pronađe, u tom času oni više nikakvu vrijednost neće imati. Vrijednost će biti osjećaj da je u Mršićevom Predsnovlju čovjek u vlastitoj kući a lice koje ga posmatra sa ogledala na zidu da nije lice stranca.
~Elis Bektaš
